Radiona.org i Tehnički muzej Nikola Tesla pozivaju na otvorenje izložbe „P(e)C(e)B(e) – alternativna povijest elektronike“ u petak, 12. prosinca 2025. s početkom u 19h u Tehničkom muzeju Nikola Tesla. Izložba ostaje otvorena do 2. siječnja 2026.

Strojevi me vrlo često iznenađuju.
– Alan Turing

Elektronika je danas svakodnevna, nevidljiva i podrazumijevana. No njena je povijest stara nešto više od sto godina, slojevita i neraskidivo vezana uz male komade bakra, staklenog epoksida i lemljenih spojeva. Izložba Povijest elektronike: P(e)C(e)B(e) vraća fokus na ono što se u uređajima najčešće skriva: tiskane pločice (PCB – printed circuit board) kao fizičku infrastrukturu električnih i računalnih sustava, ali i kao kulturni artefakt otvorenog hardvera.

P(e)C(e)B(e), kako ljudi koji se bave elektronikom vole izgovarati ime pločice, od svoje pojave intrigira ne samo elektroničare, već i hakere/makere/dizajnere otvorenog hardvera. U svijetu otvorenog hardvera hijerarhije se ne podrazumijevaju: znanje cirkulira poput struje, prelazi iz ruke u ruku, iz laboratorija u garažu, iz tutorijala u zajednicu. Korisnici postaju stvaratelji, a stvaratelji postaju održavatelji kolektivnog znanja.

Hakiranje hardvera, ponovna upotreba i DIY (do-it-yourself) pristupi mijenjaju naš odnos prema elektronici: od zatvorene, hermetičke sive kutije prema živom, modularnom i transformativnom objektu koji se rastavlja, modificira i ponovno spaja. I ponovno reinterpretira.

Elektronički sklopovi na ovoj se izložbi promatraju kao tehno-tijela. Pločica postaje tkivo, vodovi su krvotok i živčani sustav, komponente su organi, memorijski moduli su čuvari iskustava. Kroz ovu metaforu izložba istražuje kako su elementi elektronike postali metonimija za tehno društvo — društvo čiji identitet nije fiksan, već preoblikovan, (pre)lemljen, pregovaran i hakiran.

P(e)C(e)B(e) izrađuje se u slojevima. Stoga, ovakav ‘alternativni’ pogled na povijest elektronike –  kao materijalni i društveni fenomen – otvara prostor za sagledavanje tiskane pločice kroz više vremenskih, tehnoloških i kulturnih slojeva. Prvi ‘sloj’ izložbe posvećen je mikroarheologiji elektroničkih sklopova. Rani tranzistori, integrirani krugovi, ručno žičane prototipne pločice i primjerci iz 1960-ih i 1970-ih ovdje se čitaju kao „matični čvorovi“ iz kojih je izrasla suvremena digitalna infrastruktura. Umjesto linearne kronologije, izložba prikazuje fragmente materijalne kulture elektronike – tragove ljudskog rada, improvizacije, inženjerske ingenioznosti i promjena u tehnološkim paradigmama. P(e)C(e)B(e) se pojavljuje kao tihi svjedok epohalnih pomaka u elektronici i inženjerstvu: put od krupnih, rukom izrađenih sklopova prema sve tanjim, sve bržim i sve manje vidljivim organiziranim strukturama.

Drugi sloj bavi se otvorenim dizajnom i etikom otvorenog hardvera. Unikatne pločice, prototipovi s iscrtanim tragovima, popravci zabilježeni komadićima izolirke ili dacktejpa i hakerske intervencije na komercijalnim uređajima prikazuju estetiku privremenosti, improvizacije i učenja kroz grešku. U kulturi otvorenog dizajna P(e)C(e)B(e) nije fiksna „gotova stvar“, nego proces koji se stalno nadopunjuje. Transparentnost je osnovni princip: svatko može vidjeti kako je pločica napravljena, razumjeti njezine putanje i po potrebi ih modificirati. Time se brišu granice između profesionalnih inženjera i entuzijasta, između laboratorija i garaže, između teorije i prakse.

Treći sloj posvećen je eksperimentiranju – DIY pločicama, glitch metodama, circuit bendingu i poetskim intervencijama u svakodnevnu elektroniku. U ovom dijelu izložbe elektronika prestaje biti alat i postaje medij kreativnog izražavanja. Modificirane igračke, ručno jetkane pločice, improvizirani instrumenti i neobični elektronički hibridi demonstriraju kako se standardizirani elektronički jezik može pregovarati, iskrivljavati i ponovno izmišljati. Ovdje se tehnički i estetski aspekt stapaju: uređaji se otvaraju, prekrajaju i pretvaraju u nešto neočekivano, često duhovito ili subverzivno.

Završni sloj predstavlja laboratorij, radionu za jetkanje i lemljenje – procesualni, materijalni i edukativni aspekt izložbe. Ovdje posjetitelji mogu vidjeti kako pločica nastaje: od crtanja vodova, preko nanošenja zaštitnih slojeva, do jetkanja, bušenja i lemljenja. Jetkanje P(e)C(e)B(e) postaje koreografija, spor i precizan proces koji vraća vidljivost onome što je u industrijskoj proizvodnji gotovo potpuno automatizirano. U ovom laboratoriju briše se razlika između korisnika i stvaratelja, između onoga tko tehnologiju „konzumira“ i onoga tko je gradi. Materijalnost pločice ponovno postaje iskustvena, taktilna i zajednička.

Izložba je dio serije Signali, bitovi i surogati kojom se Radiona.org bavi tijekom 2025. godine, istražujući i predstavljajući poetiku materijalnosti analogne i digitalne elektronike i hibridnih umjetnosti.

Radovi izloženi iz kolekcije uređaja/artefakata: Igor Brkić, Paula Bučar, Zvonimir Domazet, Neven Lukić, Deborah Hustić, Goran Mahovlić, Mario Pavlić, Damir Prizmić, Hrvoje Spudić,  Vlado Vince, Aleksandar Vojnić, Tomislav Zidar.
Gosti: Mitch Altman, Davor Cihlar, Peter Edwards (Casper Electronics DIY Synth Building), Marc Dusseiller (SGMK), HEX, Dubravko Kuhta, Kenalirangkai Pakai, Paula Pin, Constanza Pina, Monika Pocrnjić, John Richards (Dirty Electronics), Ralf Schreiber, Tomislav Talan (Muzej povijesti videoigara Zagreb, RETRO INFO – Udruga za očuvanje informatičke baštine), Paul Tas (Error Instruments), Tina Tonagel,  Twisted Electrons, Alwin Weber, Claude Winterberg, Stefanie Wuschitz.

Autori izložbe: Deborah Hustić, Damir Prizmić
Grafički dizajn: Ivan Klisurić
Dizajn postava: Damir Prizmić, Nika Pavlinek
Tehnička podrška: Hrvoje Đukez
Za TMNT: Markita Franulić
Organizator: Radiona.org
Partner: Tehnički muzej Nikola Tesla

Radno vrijeme: utorak – petak 12-19h
subota – nedjelja 09 – 13h

Podržali: Grad Zagreb / Ministarstvo kulture i medija RH / Zaklada Kultura nova